U početku ne bje pizde. Zapravo pizda je bila tamo gdje je i
sada, samo žene pojma nisu imale da postoji. Na mjestu gdje se
danas nalazi pizda rasla je gusta i neprohodna šuma. A u šumi
nije bilo ničega. To se zvalo Dubrava. U duboki mrak šume
ponekad je ulazio gospodin Pimpek. Žene su znale da ga moraju
pustiti, ali i da ga moraju svojski priječiti u toj nakani. Bilo
je to manje više ontološko pitanje i žene nisu razbijale glavu
smislom svega toga. Od davnina je znano da iz dubina Dubrave
ponekad izleti poneko dijete. To su bila teška vremena. Ljudi su
bili siromašni i bilo je čak gore nego prije rata.
Razvojem moderne tehnologije pojavile su se razne sprave za
krčenje šuma. U početku sramežljivo, a zatim sve smjelije žene
su počele krčiti svoje Dubrave. I tako se ispod ponositih dubova
i guste makije ukazala pizda. Bilo je tu zanimljivih brdašaca,
dubokih kotlina i ponora. Ispalo je sve tako glatko i meko.
Pravi je užitak provesti vikend na pizdi. Neke pizde imaju
uređene perivoje, travnjake, tople gejzire i vlažne ljekovite
kupke. Na pizdi se mogu provesti sati u raznim aktivnostima, a
znanstvene su studije pokazale da boravak na pizdi povoljno
djeluje na kardiovaskularni sustav i smanjuje stres. Pizda je
postala omiljeno okupljalište pučanstva svih dobi i imovinkih
statusa. Neke su žene komercijalizirale svoje pizde, ali kao i
uvijek, najbolje su stvari u životu besplatne.
Žene su otkrile da pizda izgleda i miriše bolje, ako se njeguje
te da je život ljepši, ako se pizdu mazi. Bilo je to poput
otkriča kotača. Nitko ne zna tko je to prvi napravio, ali svi
smo zadovoljni da jest.
Nema komentara:
Objavi komentar